Susret Obiteljske zajednice HKZ MI-Solin, nedjelja Dobrog Pastira, 25. travnja 2010. Nakon uvodne riječi don Vinka i desetice krunice, naš gost je bio gospodin Ivica Ursić, poznati novinar, radijski voditelj i angažirani vjernik laik, suprug, otac i odnedavno djed. Svoje izlaganje, gosp. Ursić započeo je osvrtom na evanđeoski tekst nedjelje Dobrog pastira postavivši svima pitanje- koga zapravo slušamo? Glas pravog pastira ili bio čiji glas? Gubimo li se u mreži suvremenih medija koji nam sugeriraju kako smo sami sebi dovoljni? U obiteljima živimo u pararelnim svjetovima, svatko trči svojim putem, komuniciramo samo preko žutih papirića na hladnjaku, a onda se čudimo kako mnogi brakovi propadaju...Citirajući Dostojevskog koji je napisao kako svatko od nas jednom dođe do nekog ruba, započeo je svoju potresnu priču o svom rubu - karcinomu koji mu je prije 8 godina bio dijagnosticiran. Suočen s tom bolnom stvarnošću neprestano je postavljao Bogu pitanje - zašto se to baš meni moralo dogoditi? Njemu koji od svog djetinjstva ministrira na misi, čita, pjeva, sudjeluje u svim crkvenim aktivnostima, igra s fratrima na balun? Usprkos svemu tome uvidio je kako je njegova vjera u tom životnom trenutku plitka kao more na Bačvicama. A brod njegovog života se nesigurno ljuljao, trebalo je sidriti ali kako kad je more vjere tako plitko, kako kad je imao samo jedno sigurno sidro u svojoj obitelji? Drugo sidro povjerenja u Boga trebalo je tak naći...Kroz svoju patnju uvidio je kako je njegov odnos s Bogom bio pazarski - ja tebi, Bože, krunicu, ti meni ispit- po logici ovog svijeta gdje je sve za prodaju. Ležeći na kirurgiji 40 dana, gotovo nepokretan, činilo mu se kao da je zaboravio moliti. Ali u dubinama svog bića polako je dobivao odgovore - a zašto se ta patnja tebi ne bi smjela dogoditi? Nakon 7 ciklusa kemoterapije stanje se popravilo, osjećao se zdrav. Glavna urednica Radio-Splita ponudila mu je da radi emisiju Nikad nedjeljom . To je u njemu ponovno probudilo osjećaj ponosa, možda i oholosti jer ja sam čovjek koji je pobjedio rak...No, vrlo brzo ponovno se dogodilo novo otrježnjenje jer je sljedeći nalaz CT jetre pokazao metastaze. Tada je po prvi put počeo moliti bez računice. Podvrgnuvši se nakon nekog vremena kontrolnom snimanju CT obećao je Gospi da će svaki dan sa suprugom moliti krunicu no ovaj put nije bilo uvjeta, nije bilo ako. Nalaz je pokazao da na jetri više nema metastaza...Bog je učinio više od tjelesnog izlječenja, izliječio je njegovo srce. On koji se prije bojao posjetiti nekog u bolnici, postao je volonter na onkologiji ( zahvaljujući njegovom angažmanu mnogi su donirali novac za obnovu splitskog Centra za onkologiju). Vjeruje da Bog ima neki novi plan za njega kad ga je ostavio na životu - više nije zabrinut za svoj život, gdje ići, što raditi, važno je samo proslaviti Božju ljubav. Postao je glavnim urednikom Radio-Sunca koje prenosi dobre vijesti, promovira zdrav život, emitira lijepu glazbu. Na kraju nam je ispričao istinit događaj o atletičaru Derecku Redmondu kojem su na Olimpijskim igrama popucali ligamenti u tijeku utrke i on pada pred samim ciljem...Publika ostaje bez daha...U tom trenutku jedan starac izlazi iz gledališta, prilazi mu i hvata ga pod ruku te zajedno polagano došetahu do cilja. Bio je to njegov otac. dr. Anita Strujić-Vladanović
|
