Četvrta korizmena nedjelja je za solinsku obiteljsku zajednicu zaista bila nedjelja radosti jer ju je pohodio nadbiskup mons. Marin Barišić u pratnji svoga tajnika don Marija Popovića. Nakon sakramenta svete ispovijedi, svetu misu u crkvi Gospe od Otoka služio je o. nadbiskup, a pjevao je Papa band.
Tumačeći misna čitanja, nadbiskup se najprije osvrnuo na tekst iz Prve knjige o Samuelu u kojem je opisano Davidovo pomazanje za kralja. Nasuprot svojim vlastitim procjenama, prorok Samuel, po Jahvinu nalogu, za kralja pomaza Davida, najmlađeg Jišajeva sina i biva poučen kako Bog ne gleda kao što gleda čovjek. Čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu. (1 Sam 16, 7)
Svi smo često na razini ljudskog, na razini Jišaja i Samuela. Važna nam je vanjština, dizajn, ljudi i stvari, naglasio je nadbiskup Barišić. Bog vidi ono što je u srcu, u dubinama svakog čovjeka; tako se otkriva ono što je oku bilo nepoznato, skriveno. Otkriti Davida znači otkriti ono autentično, vrijedno, istinito u drugima, otkriti osobu u njezinoj originalnosti. To je posebno važno u bračnim i obiteljskim odnosima, nastavio je o. nadbiskup, kako ne bismo u osobi pored nas vidjeli samo objekt, predmet za vlastitu upotrebu. Uvijek nam je potrebno tražiti pogled srca, pogled koji vidi iznutra…Poput slijepca iz današnjeg evanđelja, pozvani smo zamoliti Gospodina za nove oči, novi pogled, jer smo slijepi, jer nam nedostaje dioptrija za dubine srca. U braku je važno znati zajedno gledati u istom smjeru i drugome strpljivo priopćiti ono što vidim kako bi njegovim očima vidio dalje i bolje. Biti kršćanin znači biti prosvijetljen sakramentom krštenja, iz tame ući u svjetlo, postati sinovi i kćeri svjetla, okupani vodom krštenja i oživljeni Kristom. Da, nekoć ste bili tama, ali ste sada svjetlo u Gospodinu. Živite kao djeca svjetla…(Ef 5, 8).
Djeca se plaše tame, u tami će vikati od straha, tražiti tatu i mamu, podsjetio je nadbiskup, za razliku od odraslih koji se često ne plaše tame nego svjetla, imaju probleme s iskrenošću, autentičnošću, boje se priznati vlastitu krivicu. To posebno vrijedi za odnose u braku i obitelji. Potrebno je stoga izoštriti dioptriju srca i drugog pored sebe vidjeti kao osobu, a ne kao slučaj. Krsna svijeća je simbol onoga svjetla kojim roditelji svom djetetu svjedoče ne samo svoju ljubav nego i ljubav Očevu, donose mu dipotriju ohrabrenja da može rasti u radosti i križu do uskrsnuća.
Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri da kroz tamu idem dalje, u svjetlo vjere jer ti si Svjetlo i sigurnost života, završio je svoju propovijed nadbiskup Barišić.
Voditeljica obiteljske zajednice dr. Anita Strujić-Vladanović i župnik don Vinko zahvalili su nadbiskupu Barišiću, a potom su se svi fotografirali s nadbiskupom za obiteljski album.
|